Ravnopravnost između žena i muškaraca je utemeljena u švajcarskom ustavu od 1981. godine. 1988. godine je uspostavljen Savezni biro za ravnopravnost žena i muškaraca. Od 1996. godine je na snazi Zakon o ravnopravnosti, koje zabranjuje svaki oblik diskriminacije na području rada. Zabrana diskriminacije vrijedi za sva područja radnog života: zaposlenje, plata, unapređivanje, daljnje školovanje ili otkaz. Zabranjena je diskriminacija na osnovu bračnog stanja, porodične situacije ili trudnoće.

Ravnopravnost treba da prevazilazi čistu pravnu ravnopravnost šansi i treba da obuhvati i društvene ili kulturne aspekte neravnopravnosti. Pojam osim toga označava i izvjesnu uravnoteženost podjele rada među polovima. Zakon o ravnopravnosti omugućava ženama i muškarcima da se brane protiv direktne i indirektne diskriminacije – u porodici, u poslovnom životu ili kod sekusalnog zlostavljanja na radnom mjestu.

Švajcarsko bračno pravo je od 1988. godine također postavljeno na načelu ravnopravnosti žene i muškarca. Prema zakonu onaj supružnik, koji se brine za domaćinstvo, koji se brine za djecu ili koji drugome pomaže u poslu ili obrtu, ima pravo na «primjerni iznos za slobodno raspolaganje» iz primanja ili imovine drugog supružnika.